Radomir Vukina, dipl.ing.

Evropa 1992 - utjecaj na informatiku u Jugoslaviji i strategija ICL-a

Evropa 1992

Ciljevi Evrope '92

Prije nego počnemo govoriti o utjecaju Evrope 1992, potrebno je reći koji su glavni ciljevi tog procesa.

Osnovni cilj je stvaranje najvećeg pojedinačnog tržišta na svijetu. To zahtijeva uklanjanje svih trgovinskih barijera.

Drugi cilj je harmonizacija. Potrebno je uskladiti zakone u EZ koji pokrivaju sigurnost, zaštitu okoline, registraciju poduzeća, testiranje proizvoda i.t.d., tako da kompanija u Zemlji Članici neće morati ponovno testirati proizvode, ili se ponovno registrirati u svakoj od zemalja Evropske Zajednice. Nakon 1992 poštovanje zakona jedne zemlje će značiti automatsko prihvaćanje u svim ostalima, tako da će kompanije moći usmjeravati svoje resurse na marketing, istraživanje i razvoj, ili na proizvodnju.

Treći cilj je postizanje veće konkurencije na tržištu.

Posljedice ujedinjenja

Kad se uspostavi otvoreno tržište, pooštriti će se konkurencija. Pri tome neće postati ugrožene samo "nacionalne kompanije". Kad nestane zaštita koje su do sada uživale, sva poduzeća će se morati prilagođavati promjenama na tržištu.

Konkurentnost i informatička tehnologija

Ekonomija će postati sve više zasnovana na znanju i protoku informacija. Prosperirati će samo oni koji će biti u stanju brzo stjecati i usvajati nova znanja, i brže, više i bolje koristiti postojeće informacije.

Vjerojatno najrigoroznije istraživanje o utjecaju i primjeni informacijskih sistema u konkurentskom tržišnom djelovanju bilo je organizirano u okviru programa "Management in the 1990's" na Institutu za Tehnologiju u Massachusetts-u. ICL je bio jedna od samo dvije evropske kompanije koje su učestvovale u tom uglednom programu koji je pokazao kako maštovita upotreba informacijskih sistema može djelovati na sposobnost jedne kompanije da konkurira i osvaja tržišta.

Primjeri za strateške aplikacije su n.pr. maloprodajna poduzeća koja koriste Point Of Sale (POS) sisteme kako bi saznala koji artikli se prodaju, a koji ne, te u skladu s tim informacijama mijenjaju strukturu svojih zaliha.

Drugi primjer su proizvođači koji su povezali sistem za prihvat narudžbi sa sistemom za planiranje i terminiranje proizvodnje, kako bi smanjili zalihe robe, a da u isto vrijeme ispune sve narudžbe od svojih kupaca.

Treći primjer, EDI (Electronic Data Interchange - elektronska razmjena podataka) pokazuje koliko su važne komunikacije. Ovakav način razmjene iz osnova mijenja način na koji poduzeća rade međusobno. Koristi su manji troškovi obrade transakcija, smanjenje vremena potrebnog za obradu narudžbi. Zbog toga će pristup do EDI servisa uskoro postati neophodan za svakog dobavljača. Kičma EDI sistema je X.25 ili X.400 mreža. Javna mreža daje sve prednosti, ali uz manje troškove nego što to mogu ostvariti pojedinačne kompanije.

Utjecaj ujedinjenja Evrope na "Ostatak svijeta"

Evropa 1992 predstavlja ogromnu priliku, ali i prijetnju, i to ne samo za kompanije u okviru EEZ-a, nego i za one izvan Zajednice.

Koristi od jedinstvenog velikog tržišta u Evropi neće ili ne bi smjele biti ograničene na kompanije iz EEZ-a. U interesu je potrošača EEZ-a da se razvija konkurencija - ne samo medu proizvodima / proizvođačima unutar Zajednice nego i između proizvoda unutar i izvan Zajednice. Dosadašnja iskustva pokazuju da svaki potez liberalizacije unutar Zajednice ima pozitivan utjecaj na njenu trgovinu s vanjskim partnerima.

Nije samo Japan taj koji će morati odgovarati na pitanja u vezi s otvorenošću svog tržišta. Svaka od zemalja koja namjerava iskoristiti prednosti koje pruža novo tržište, morati će dokazati da je i njeno tržište podjednako otvoreno za EEZ, kao što je tržište EEZ-a otvoreno za nju.

Utjecaj na IT u Jugoslaviji

Otvorenost je prvi od potencijalnih problema u vezi s informatičkom tehnologijom , s kojim će se Jugoslavija morati suočiti. EEZ nema nikakvi "KV" niti bilo kakve restrikcije u vezi s time tko smije uvoziti sisteme u zemlje Zajednice. Pokret za tržišno orijentiranu ekonomiju u Jugoslaviji mora riješiti ovu restriktivnu praksu. I to ne samo da se eliminira potencijalna barijera za trgovinu s EEZ-om, nego i zato da se poveća korištenje informacijskih sistema u Jugoslaviji.

Prema trenutnoj situaciji, Jugoslavenska poduzeća plaćaju za sisteme više nego što za njih plaćaju poduzeća iz Zajednice. To na njihovu konkurentnost utječe na dva načina. Prvi je veći trošak, kojeg se mora nadoknaditi, a drugi je manje korištenje informacijskih sistema, jer jednostavno nije ekonomično investirati u informatiku. Ukoliko se situacija ne izmjeni, jugoslavenska poduzeća će, na duge pruge, doći u vrlo loš položaj u odnosu na konkurenciju.

Da bi se preživjelo u ekonomiji koja je zasnovana na znanju, kritična je infrastruktura za prijenos glasa, podataka i slika. I jugoslavenska poduzeća i jugoslavenski PTT čekaju pozamašne investicije, kako bi se uspostavila i održavala konkurentna komunikaciona mreža. Ukoliko se to ne učini, jugoslavenska poduzeća će se naći na kraju reda onih koji žele iskoristiti ukazane prilike, jer se s njima jednostavno neće moći komunicirati.

Korištenje informacijskih sistema se mora i proširiti i intenzivirati. Stječe se utisak da je danas informatika u većini Jugoslavenskih poduzeća pod kontrolom rukovoditelja ERC-a, a uglavnom se svodi na nekoliko glavnih aplikacija, kao što su fakturiranje ili praćenje zaliha. Izgleda da se sistemi vrlo malo koriste da bi se povećala konkurentnost poduzeća. Većina poduzeća u Jugoslaviji je još skoncentrirana na svoje svakodnevne klasične aplikacije. To su aplikacije koje moraju postojati, jer podržavaju osnovnu djelatnost poduzeća, no koje obično ne pokrivaju strateška područja koja pomažu poduzeću da se stvore novi prihodi ili da se smanje troškovi poslovanja.

Ta situacija nije karakteristična samo za Jugoslaviju. Studije u Zapadnoj Evropi i Sjevernoj Americi pokazuju da su kompanije, koje su uvidjele da njihova investicija u informatičke sisteme može biti iskorištena kao konkurentsko oružje, najuspješnije na svojim odabranim tržištima.

Ne postoje nikakvi razlozi da jugoslavenska poduzeća ne budu među onima koja će uspjeti. Informatička tehnologija daje jedan od načina za poboljšanje konkurentnosti. Sve što je potrebno je čvrsta odluka i ustrajnost da se uvedu informatički sistemi koji će vam pomoći da uspijete.

Strategija ICL-a

Osnove strategije

Ukratko, ICL vjeruje u ciljeve Evrope 1992 i smatra se obaveznom da pridonese njihovom ostvarivanju. ICL također vjeruje da puni domet svih promjena i njihovog utjecaja još nije poznat.

Kompanije koje će biti uspješne nakon 1992 će biti one koje će biti dovoljno prilagodljive i fleksibilne da sprovedu sve potrebne promjene. Po svoj prilici, to će biti kompanije koje informatiku tretiraju kao integralni dio svoje poslovne strategije, a koriste ju da bi poboljšale svoj položaj u odnosu na konkurenciju.

Integracija i komunikacije

ICL čvrsto vjeruje da su integracija informatičkih sistema i komunikacije ključ za uspješnu primjenu informatičke tehnologije. Bez tog osnovnog preduvjeta nema primjene IT-a u strateške svrhe.

Standardi

Da bi se informatička tehnologija mogla u potpunosti iskoristiti, integracija i komunikacija mora biti moguća između najrazličitije opreme, od raznih proizvođača. Neophodni preduvjet za to su međunarodno priznati otvoreni standardi.

Takvi, međunarodni, otvoreni standardi su strateška orijentacija ICL-a. ICL aktivno učestvuje u svim tijelima koja rade na izradi takvih standarda i strogo ih se pridržava kod projektiranja svih svojih proizvoda.

U svom tekućem proizvodnom programu, ICL nema ni jednu seriju proizvoda koja ne podržava postojeće standarde i standarde koji su u fazi konačnog usvajanja. Zbog svog učešća u tijelima koja donose standarde, ICL može u najkraćem roku izaći na tržište s proizvodima po najnovijim standardima.

Orijentacija ICL-a je na međunarodno priznate otvorene standarde, no ICL prepoznaje i nesavršenstvo današnje i jučerašnje realnosti, pa ICL-ova oprema može raditi i po većini popularnih privatnih standarda, i podržavati će ih dok ne izumru. Na taj način ICL-ov korisnik ima prednost da već od prvog momenta može koristiti sve prednosti novih standarda, a da pri tome ne izgubi vezu s prošlošću.

Strategija za sisteme

Strateška Orijentacija ICL-a je da se za odgovarajuće potrebe koriste odgovarajuća standardna rješenja. ICL-ova filozofija je da postoje tri nivoa primjene IT-a:

- osobni nivo

- nivo radne grupe

- kompanijski nivo

Potrebe informatičke podrške su različite za svaki nivo:

- Na osobnom nivou je važna samostalnost i postojanje velikog izbora gotovih software paketa.

- Na nivou radne grupe poanta je na zajedničkom korištenju zajedničkih podataka, no podjednako je važno i postojanje standardnih aplikacija.

- Na nivou cijele kompanije važna je velika propusna moć i maksimalna efikasnost, zbog količine transakcija i specifičnih potreba svakog korisnika

- Shodno tome, ICL je odabrao i strategiju za odgovarajuće nivoe:

- Za osobni nivo (jedan korisnik), serija DRS inteligentnih radnih stanica (personalnih kompjutera), Intel 80xxx procesori, MS-DOS ili 0/S2.
Razlog:- industrijski standardni strojevi, ogromna količina aplikacijskog software-a.

- Za nivo radne grupe(2 do 1000 korisnika), serije UNIX servera (DRS 6000, DRS 500, DRS 400, DRS 300), SPARC-RISC, Motorola i Intel procesori, operativni sistem UNIX System V, Rel.4 .
Razlog:- UNIX u potpunosti odgovara potrebama za taj nivo, za UNIX postoje standardi, za UNIX postoje aplikacije. Više serija strojeva zbog skalabilnosti - negdje trebaju veći, negdje manji strojevi, no iste aplikacije rade na svima.

- Za kompanijski nivo (100 do n*1000 korisnika), Serija 39 i operativni sistem VME, privatni dizajn procesora i operativnog sistema.
Razlog:- za ovaj nivo potreba još ne postoje rješenja po industrijskim standardima. Za ovaj nivo potrebnu vrlo visoku efikasnost se može za sada postići samo sa specijalnim i međusobno usklađenim rješenjima za hardware i software. Ipak, i u okviru VME operativnog sistema se može koristiti UNIX, kao gostujući sistem.

Bitni dio te strategije je da sva ta oprema mora i može raditi povezana u logičku cjelinu, bez obzira na tehnička rješenja i software okolinu, da se sa svakog personalca može dohvatiti i bilo koja aplikacija na bilo kojem grupnom ili kompanijskom stroju u mreži (naravno, ukoliko za to imate potrebne dozvole).

Strategija za komunikacije

LAN - Local Area Network strategija

ICL je jedan od prvih značajnih proizvođača koji je u redovnom proizvodnom programu imao uređaje koji su radili u lokalnim mrežama, u današnjem smislu pojma. Već pred jedno petnaestak godina je postojala serija 1500, preteča kasnijih PC-ova. U Jugoslaviji je s lokalnim mrežama ICL počeo pred desetak godina, sa serijom DRS 20, i t.zv. Microlan mrežom. Još i danas se koristi stotinjak takvih mreža. Sva novija oprema također ima mogućnost rada u lokalnim mrežama.

Interesantno je napomenuti da ICL-ova najveća serija, Serija 39 koristi princip lokalnih mreža za vezu između procesora i periferije - procesori, diskovi i trake se vezuju preko t.zv. Macrolan-a (Token Ring tip mreže, uređaji povezani fiber optic kablovima), štampači, terminali i sva komunikacijska oprema preko t.zv. OSLAN-a (Ethernet, koaksijalni kabel).

Zbog duge tradicije, ICL mora neminovno podržavati razne tipove lokalnih mreža - od RS232 komunikacija, Novella, preko Microlana do Macrolana, no glavni način vezivanja je OSLAN. Sva ICL-ova oprema se može vezati preko njega.

OSLAN (Open Systems Local Area Network) je privatno ICL-ovo ime za lokalnu mrežu po otvorenom međunarodnom standardu ISO 8802/2 i ISO 8802/3, koji su nastali na bazi Etherneta. Fizički nosioci mogu biti dvije vrste koaksijalnog kabla ili optičko vlakno.

Postoji i oprema za povezivanje fizički udaljenih OSLAN mreža u jednu logičku cjelinu, oprema i software za upravljanje velikim mrežama i.t.d.

WAN - Wide Area Network strategija

I ovdje, iz historijskih razloga, podržavaju se i stari načini komuniciranja, od ICL-ovog FXBM-a, do IBM-ovog SNA/SDLC.

Strateški način daljinskog komuniciranja, i kod ICL-ove opreme primarni način su komunikacije po X.25 i X.400 standardima.

Preferirani način priključivanja je direktno na X.25 mrežu, privatnu ili javnu (JUPAK u Jugoslaviji). Sva ICL-ova oprema ima mogućnost raznih sinkronih komunikacija. Za manje strojeve postoji i mogućnost priključivanja preko PAD-ova (Package Assembler/Disassembler ), asinkrono.

ICL u svojem proizvodnom programu ima i opremu za izgradnju vlastitih, privatnih X.25 mreža. Jedan takav uređaj, OSPAC, privatni X.25 čvor (ili jednostavnije centrala) instaliran je i u Jugoslaviji (Radio Televizija Zagreb).

Strategija za baze podataka i alate

Na svim svojim strojevima ICL podržava klasične jezike poput COBOLa i FORTRANa, no težište je na suvremenijim alatima.

Strateška Orijentacija je na relacijske baze koje rade sa standardnim SQL-om i pripadajuće alate i jezike četvrte generacije. Kao prvi izbor i kao strateški proizvod, ICL je odabrao INGRES, no podržavaju se i ostali popularni proizvodi poput Informix-a i Oracle-a.

Zaključak:

ICL vjeruje da se oprema, koja radi po međunarodno priznatim, otvorenim standardima, lakše koristi i bolje povezuje.

ICL vjeruje da će oprema koja se lakše koristi i bolje povezuje dati bolju informatičku podršku poslovnoj strategiji korisnika.

ICL vjeruje da će korisnici čija poslovna strategija ima bolju informatičku podršku biti konkurentniji.

ICL vjeruje da će konkurentniji korisnici biti poslovno uspješniji i da će se bolje uklopiti i sigurnije opstati u svijetu nakon Evrope '92.

ICL vjeruje da će uspješni i u opstanak sigurni korisnici imati više novaca i volje da kupe ICL-ove proizvode koji im u tome pomažu.