NAJPOUZDANIJI I NAJBRŽI

Jedan je istaknuti međunarodni atletski funkcionar jednom prilikom, kada se poveo razgovor o rasprostranjenosti i popularnosti atletike, rekao: »Atletika je kao klasična muzika - da bi je mogao voljeti moraš je najprije poznavati.« Jedan od razloga za opravdanost ovakve tvrdnje svakako proizlazi i iz činjenice da atletika u sebi zapravo objedinjava više različitih sportova. S tako velikim brojem svojih disciplina (na Atletskom kupu Evrope npr. to je ukupno 35 disciplina) atletika postavlja posebne zahtjeve i pred svojeg gledaoca i ljubitelja ali i pred organizatora atletskog natjecanja.

Osnovna organizaciona karakteristika atletskog natjecanja od najjednostavnijeg školskog pa sve do Olimpijskih igara, uvijek je istovremeno odvijanje nekoliko različitih disciplina na raznim dijelovima stadiona, koje za čitavo vrijeme predstavljaju izvor uvijek novih i za gledaoce uvijek zanimljivih informacija. Zbog toga se čak niti najmanje i najjednostavnije školsko natjecanje u atletici, ako želi za sebe pridobiti atribut dobro organizirane priredbe, ne može niti zamisliti bez razglasa i spikera.

Na velikim natjecanjima ovaj elementarni zahtjev za neprestanim prihvaćanjem, obrađivanjem i distribuiranjem informacija o što je moguće većem broju događaja koji su se na terenu odigrali, dovodi do danas već apsolutno obavezne i uobičajene upotrebe velikog niza tehničkih pomagala. Razni optički i električni mjerni uređaji, mehanički i električni uređji za najavljivanje nastupa i objavljivanje rezultata danas su već neizbježni inventar svakog atletskog suca i organizatora.

Primjena svih tih tehničkih pomagala u provedbi atletskih natjecanja omogućila je brže i preciznije odvijanje samog natjecanja, ali je istovremeno pred organizatore postavila nove organizacione zahtjeve, obasipajući pojedine službe na natjecanju u kratkom vremenu još većom količinom informacija (što je svakako iz aspekta i gledaoca i natjecatelja vrlo poželjno). To u klasičnoj ručnoj obradi podataka i organizaciji kolanja informacija dovodi do naprosto fizički nerješivih situacija i neizbježnih usporavanja u završnoj distribuciji svih informacija, bilo da se one odnose na podatke potrebne za rad pojedinih sudačkih službi ili podatke za gledaoce, natjecatelje, press i sl.).

Organizacija modernih atletskih natjecanja došla je tako u svojem razvoju do točke kada je uključivanje kompjutora u već postojeću veliku atletsku tehničku opremu organizatora i sudaca postalo neizbježno. Prisustvo televizije na velikim atletskim natjecanjima taj zahtjev za kompjutorskim praćenjem i obradom informacija još više aktualizira.

Čete vrlo vrijednih i zaposleno užurbanih kurira koje su neizbježni pratioci svakog većeg atletskog natjecanja ne mogu i uz sve svoje zalaganje distribuirati tako veliku količinu informacija u tako kratkom vremenu na tako veliki broj korisnika na raznim dijelovima stadiona, kao što to može jedna dobro postavljena kompjutorska služba. Automatizirana obrada rezultata, bilo da se radi o pojedinačnim rezultatima ili pak bodovanju momčadskog poretka i sl., osigurava uz to i preciznost u obradi i distribuciji informacija.

Kompjutorski terminal postat će stoga u budućnosti normalni svakodnevni rekvizit atletskog suca kao što su to danas štoperica i metar. Prvi korak prema toj budućnosti učinjen je u nas upravo na Atletskom kupu Evrope u Zagrebu. kada je po prvi puta u Jugoslaviji na sudačkom stolu na terenu stavljen VDU-terminal na raspolaganje atletskom sucu, da bi pomoću njega mogao svoje odluke saopćiti svima na stadionu i izvan njega na najbrži mogući način, da bi pomoću njega mogao tokom čitavog natjecanja na najpouzdaniji način pratiti tok natjecanja i kontrolirati sve svoje prošle odluke, da bi na kraju uz pomoć računara mogao u skladu s pravilima izvršiti obradu zapisnika i utvrditi konačni poredak natjecatelja na najbrži i najpouzdaniji mogući način. I nakon svega, da bi mogao sve te informacije praktički onoga trenutka kada je zadnji natjecatelj završio natjecanje staviti na raspolaganje svim onim znatiželjnicima koji ih nestrpljivo očekuju.

Zoran VRBANAC