Uvod

U trenutku kada je 1968 formiran (integracijom International Computers and Tabulators-a i English Electric Computers-a), ICL (odn. ICT) je već imao zastupnika u Hrvatskoj. Od tada je ICL neprestano prisutan na hrvatskom tržištu, u početku kroz zastupnike, a od 1990, čim su propisi to dozvolili i s vlastitom tvrtkom, ICL d.o.o. .

Tijekom svih tih godina ICL je bio značajni činitelj na hrvatskoj informatičkoj sceni. S ICL-om, informatička iskustva su sticale tisuće ljudi, a neki od njih su danas doajeni hrvatske informatike.

ICL danas

ICL je samostalna tvrtka u okviru Fujitsu grupacije (Fujitsu ima 80% dionica ICL-a), druge po veličini informatičke grupacije na svijetu. ICL posluje u osamdesetak zemalja širom svijeta, no težište je u Europi.

ICL u Hrvatskoj danas je ICL d.o.o., tvrtka u 100%-tnom vlasništvu ICL PLC-a. Osnovna djelatnost ICL d.o.o.-a je prodaja informatičke opreme iz ICL-ovog proizvodnog programa i pružanje pratećih usluga - projektiranja, instalacije, školovanja, održavanja … . ICL d.o.o. djeluje na području Hrvatske, no povremeno pruža i potporu mlađim ICL-ovim organizacijama u Sloveniji i Makedoniji.

U doba zastupnika i na samom početku samostalnog djelovanja (osnovan koncem 1990), ICL d.o.o. je pokrivao područje cijele bivše Jugoslavije. Rat je prekinuo poslove van Hrvatske, ali nije prekinuo poslovanje. ICL d.o.o. je već 1992/93 dosegao razinu predratnog poslovanja u cijeloj Jugoslaviji, a od tada je više nego utrostručio instaliranu bazu i upeterostručio broj korisnika u Hrvatskoj, te pomogao otvaranju ICL-ove tvrtke u Sloveniji i Makedoniji.

Većina proizvoda iz ICL-ovog proizvodnog programa nosi FUJITSU ICL oznaku, jer su razvijeni i proizvedeni u suradnji s matičnom grupacijom. U Hrvatskoj, ICL najviše prodaje servere (UNIX, Windows NT, Novell) iz FUJITSU ICL-ovih teamserver i superserver serija, te profesionalna osobna računala (FUJITSU ICL ErgoPro i ErgoLite, te ValuePlus serije) i opremu za umrežavanje. Pored sistemskog i generičkog software-a, značajno mjesto u ponudi ima i software za uredsko poslovanje. Npr., ICL-ov uredski sustav OfficePower koristi oko tisuću osoba.

Bitna stavka u ICL-ovom poslovanju su i usluge koje pruža svojim korisnicima. Usluge pokrivaju cijeli raspon - od projektiranja kompjuterskih mreža i aplikacija, preko školovanja, instalacije, stručne potpore do redovnog održavanja.

Korisnici u Hrvatskoj

U Hrvatskoj ICL-ova oprema je instalirana kod slijedećih korisnika (abecedni redoslijed):

Amadeus Croatia, Dječja bolnica Zagreb, Elektra Virovitica, Elektra Zabok, Elektra Zadar, Elektra Zagreb, Ekonomski institut Zagreb, Energa Đakovo, Ferimport Zagreb, Franck Zagreb, Gavrilović Petrinja, Generalturist, Glaxo Zagreb, Gradska i sveučilišna biblioteka Osijek, Hrvatska Gospodarska Banka Zagreb, Hrvatska Radio Televizija Zagreb, Hrvatska Elektroprivreda, Hrvatska udruga za zaštitu izvođačkih prava, Hrvatska Vodoprivreda Zagreb, ICI Zagreb, Istra Pula, Leksikografski zavod “M. Krleža”, McDonald’s Zagreb, Ministarstvo pravosuđa Zagreb, Ministarstvo turizma, Ministarstvo uprave, Ministarstvo znanosti, tehnologije i informatike, Mladost Zagreb, Nacionalna i Sveučilišna Biblioteka Zagreb, Narodne novine Zagreb, Okružni sud Osijek, Okružni sud Rijeka, Okružni sud Split, Oracle d.o.o. Zagreb, Osiguranje Zagreb, PIK Đakovo, PIK Vrbovec, PPK Bjelovar, Pliva Zagreb, Price Cutters Zagreb, Privredna Banka Zagreb, Regeneracija Zabok, Sabor Republike Hrvatske, Salonacoop Split, Shell Zagreb, Slavonska Banka Đakovo, Slavonska Banka Donji Miholjac, Stambeno-komunalni fond Rijeka, Školska knjiga Zagreb, Teico Zagreb, Termomehanika Zagreb, TPP Vrbovec promet i usluge, Trešnjevačke ljekarne Zagreb, Trgovačka Banka Zagreb, Trgovački sudovi, svi u Hrvetskoj, Veleposlanstvo Velike Britanije Zagreb, Visoki trgovački sud RH, Vrhovni Sud RH, Zagrebačka pivovara Zagreb, Zavod za normizaciju i mjeriteljstvo.

ICL, Otvoreni sustavi, standardi i kvaliteta

ICL je jedan od pokretača pokreta i osnivača mnogih tijela koja se brinu za otvorenost informatičkih sustava. ICL je vrlo rano uočio da će doći do promjena na informatičkom tržištu i od samog se početka uključio u razvoj prvo koncepcije, a zatim i normi i samih proizvoda prema principima Otvorenih sustava. ICL-ov kompletni proizvodni program već više od desetljeća radi po tim principima, od čega nisu izuzeti ni mainframe sustavi (ICL-ov mainfame operacijski sustav, VME, je bio prvi mainframe operacijski sustav koji je dobio oznaku X/open-a). Ta politika je uvijek dosljedno promovirana i provođena i u Hrvatskoj.

Značajni činitelj u ICL-ovoj kulturi je i konstantna borba za postizanje čim veće i stalno unapređivanje kakvoće, i to ne samo proizvoda, nego i usluga i organizacije poslovanja. U skladu s tom politikom, ICL d.o.o. je postao prva informatička tvrtka u Hrvatskoj s ISO 9000 certifikatom, koji joj je (nakon svega 6 mjeseci priprema), uručen na štandu na Info'95. ISO 9000 je međutim samo jedna stepenica u dugoročnom programu - npr., ICL d.o.o. izvještava rukovodstvo matične tvrtke u skladu sa Strateškim Modelom za Kakvoću (razvijenom prema uzorku modela za Europsku Nagradu za Kvalitetu), u svakom trenutku ima desetak akcija unapređenja kakvoće i poslovanja itd.

Sve to osigurava ICL-ovim korisnicima u Hrvatskoj istu svjetsku kvalitetu, koja je ista i jednako visoka od Finske do Fiji otočja.

ICL nekad

Osim o ICL-u u Hrvatskoj danas, u pregledu informatike u Hrvatskoj treba spomenuti i povijest ICL-a u Hrvatskoj. Kao što je u uvodu rečeno, do 1990, ICL je poslovao kroz zastupnike - do sredine sedamdesetih godina, to je bio Interexport iz Beograda, a nakon toga je sjedište prebačeno u Zagreb, gdje je zastupnik postala Mladost, tada najveća izdavačko - knjižarska organizacija u bivšoj Jugoslaviji. Kada su se 1990 promijenili propisi i čim se ukazala mogućnost otvaranja vlastite tvrtke, ICL je to učinio i (sporazumno s Mladosti) preuzeo poslove i veći dio osoblja bivšeg zastupnika. Od tada radi samostalno. Time je ICL postao i prvi svjetski isporučitelj s takvom, vlastitom organizacijom u Hrvatskoj. Ostali koji su to učinili, učinili su tek kad se rat smirio.

Stari informatičari će se rado sjetiti ICL-ovih instalacija iz početka sedamdesetih - System 4 u INI (tada jedan od najačih strojeva u tadašnjoj Jugoslaviji) - 1902s u Elektri Zagreb (konfiguracija je sadržavala 5 metara dugački i oko 600 kg teški čitač dokumenata, koji je bio prevelik da bi se u kompjutersku salu na četvrtom katu zgrade u Gundulićevoj ulici mogao unijeti po stepenicama, pa je cijela konfiguracije spuštena pomoću helikoptera!), 1901A u Inžinjerskom Birou (koji je bio u pogonu skoro 15 godina), 1900 stroja u ERC-u Rijeka, koji je radio pod čuvenim GEORGE 3 operacijskim sustavom (znalci tvrde da UNIX danas ima većinu mogućnosti koje je GEORGE 3 imao početkom sedamdesetih) itd. Ili ICL 2903-ova, najljepših strojeva koje je ICL ikad napravio ("hot tango" crveni i bijelo-bež kabineti, široki, "landscape" raspored jedinica, s velikim konzolnim stolom, jako udobnom stolicom - puna sala kompjutera, kapacitet manji od najmanjeg današnjeg notebook-a, ali je radio dobro i pouzdano i bio je zaista lijep). Sjetiti će se i System Ten i 1500 sustava (do kojih je ICL došao kupnjom Singer-ovog kompjuterskog ogranka). System TEN, svojevremeno popularan u SDK-u je bio jedan od prvih strojeva na osnovu kojih su kasnije nastala mini-računala, a 1500 je bio prethodnik PC-a (to je bio stroj na kojem je, koncem sedamdesetih, prvi puta pušten u rad redovni, svakodnevni modemski prijenos podataka iz SDK-ovih ekspozitura u filjale). Još i danas se prepričavaju anegdote sa tečajeva koji su se u to doba održavali u Dujilovu kraj Splita i okolici Rijeke.

Malo mlađi (odnosno malo manje stari) informatičari će se sjetiti ranih osamdesetih i ME29 (mini kompjuter na kojem je rađena obrada podataka za Atletski kup Europe, Zagreb 1981), DRS 20 (nasljednik 1500, prethodnik PC-a, već tada radio u LAN-ovima, share-ao resurse poput diskova, pisača, komunikacijskih procesora i sl. - Winows 95 danas ima skoro iste mogućnosti) i DTM word procesora. Iz tog doba su i prvi mainframe sustavi iz ICL 2900 serije instalirani u Hrvatskoj (2900 stroj u Elektri Zagreb je deinstaliran prošle godine). Nakon polovice osamdesetih Serija 39 je zamijenila 2900 strojeve, no VME operacijski sustav je ostao (ti strojevi su i danas u pogonu - npr. HRT ih ima nekoliko). DRS 300 je(radio je u početku pod CCP/M-om, kasnije i pod UNIX-om, a sastojao se od modularnih kučišta, veličine otprilike A4 registratora, koja su se spajala poput ćelija radijatora. Kapacitet se mogao doslovce mjeriti na metre!) zamijenio DRS 20. Potkraj osamdesetih su se u ICL-ovom proizvodnom programu javili prvi UNIX serveri i prvi "pravi" (tj. Intel '086 + MS-DOS) PC-ovi. U osamdesetima, ICL-ovi tečajevi su se održavali po zagorskim toplicama. Uskoro opet idem na jedan tečaj u Stubake - nadam se da su me zaboravili, ili da su mi barem oprostili!

Svoju pred-premjeru (službeno je registriran u studenom 1990). ICL d.o.o. je doživio na Interbiro-u 1990, s DRS6000 UNIX serverom, koji je tada dobio i nagradu za najbolji proizvod (u kategoriji) na sajmu. Na tom stroju je razvijeno nekoliko aplikacijskih sustava kod raznih korisnika, preživio je opsadu tadašnje komande V vojne oblasti (ICL je tada imao ured u Radničkom domu), prošlogodišnje raketiranje Zagreba (sada je ICL-ov ured na Iblerovom trgu, a na nekim prozorima koji gledaju na Katedralu su i danas rupice od kuglica iz zvončića), i još uvijek je u pogonu. Iz istog doba je i jedan originalni ICL Model 30 PC (I '086, 650 K RAM-a, 30 MB disk) koji još i danas služi kao kontroler za EPROM programator.

Kad se govori o minulom radu ICL-a, bilo bi neoprostivo ne spomenuti Retail aplikacije i ICL-ove POS sustave, s kojima je ICL obavio pionirski posao, kroz referate na brojnim stručnim skupovima, nastupajući na sajmovima i izložbama, kroz pilot instalacije i kroz prve sustave u redovnom radu.

"Uvozni" ICL-ovci

Tijekom ovih godina, kroz Hrvatsku su prošli mnogi ICL-ovci, kojih se mnogi sjećaju. Spomenimo neke:

Andrew Mc.E.Mason u ranim sedamdesetima u službi stručne pomoći u ICL-ovom uredu u Zagrebu (danas informatički konzultant s privatnom praksom na Novom Zealandu), koji je mnoge naučio osnovama informatičkog zanata, a još više njih umjetnosti ispijanja pive. Richard Livesey Haworth, ne rezidentni country manager koji je odlukom da se ipak počnu prodavati VME mainframe sustavi 2900 serije spasio ICL u ovim krajevima, izvrsni poznavatelj hrvatske kulture i običaja (uveo gemište u kineske restorane u Londonu, tražio da mu se pošalje kamen s rupom od prstaca, da zorno objasni kolegama o čemu se radi - danas direktor s mjestom u Upravnom Odboru ICL-a). Sid Sukhija (čit. Sukidža) rezidentni country manager s najdužim stažom u Hrvatskoj (uzrečica "za Sukhije bana i dobrijeh dana …", čovjek koji je tvrdio da nikad neće naučiti hrvatski, dok na jednom sastanku, pod kraj mandata nije rekao "čekaj, čekaj, nije tako rekao …", nakon čega su se svi u panici pokušali sjetiti što su sve pred njim rekli u zadnjih pet godina ; Sid je nedavno napustio ICL i zastupa jednu zapadnu tvrtku u Pragu). Pirjo Kohonen "Finish Pirjo" ICL-ova konzultantica za retail aplikacije (sudjelovala na bezbrojnim savjetovanjima, izložbama i demonstracijama, čuvena po moći uvjeravanja - jednom je za vrijeme jednog Interbiroa odlučila skoknuti do Beča, na koncert Julia Inglesiasa, i uspjela otići i tamo i natrag, makar je putovnicu zaboravila u hotelu Dubrovnik u Zagrebu - ni jedan pogranični čuvar se nije usudio niti bilo što komentirati. Pirjo je trenutno na Filipinima, gdje je premješten njen suprug, diplomat UN-a). Stephen Sarjeant, sadašnji country manager (možda još nije povijesna osoba, no sad nam je šef, pa vrijedi navesti da je ova povjestica pisana u drugoj godini njegove vladavine).

Hrvatski ICL-ovci

Za razliku od inozemnih ICL-ovaca, koji dolaze i odlaze, ICL-ovci Hrvati uglavnom dođu i ostaju. "Maloljetnike" s manje od dvadeset godina staža u ICL-u nema smisla spominjati u publikaciji posvećenoj dvadeset godišnjici informatike u Hrvatskoj, spomenimo zbog toga samo one koji su uz ICL od samog početka:

Stojan (Stojko) Petrović, rukovoditelj prodaje - u ICL-ovoj prodaji od samog početka (prodao kompjutera za milijune GBP, a ovih se dana sprema naučiti kako se radi s word processorom. Stojko je bio osoba koja je Richardu Livesey Haworthu natočila prvi gemišt i pokazala prstace). Radomir (Ratko) Vukina rukovoditelj marketinga, kvalitete i unutrašnje informatike, u ICL-u od 1970, u službi i kao rukovoditelj službe stručne pomoći (ICL-ov guru za stvari koje još nitko ne kuži, quality-tiranin, hacker, pesoljubac, liječeni karikaturista, osoba koju uvijek zapadnu stvari kao što je pisanje ovakve povijesti). Maja Mišić Kučina, software specijalista, vodi ICL-ovu školu, s ICL-om na sličnim poslovima od … (fuj ga bilo tko pokuša damama brojati godine …). Dinka Škaricu, koji je sad zvijezda u ICL-ovoj prodaji nećemo spominjati, jer ne ispunjava kriterije - u sedamdesetim i osamdesetim je bio direktor za informatiku kod ICL-ovih korisnika (Elektra Zagreb - helikopter je bio njegova ideja, te Ferimport), a u ICL d.o.o. je došao tek 1990, kad je osnovan.

Od "maloljetnika" spomenimo, za uzorak, Mladena Tabaka , danas u ICL-ovoj prodaji, koji je u ICL došao pred desetak godina kao pripravnik, i od onda znatno napredovao (među ostalim, radeći za ICL dobio je barem 40 kg).

ICL Novosti

Na kraju, spomenimo i "ICL novosti", newsletter (s besplatnom distribucijom), koji uglavnom redovno izlazi od početka 1991, što ih čini trenutno najstarijim živućim kompjuterskim časopisom s neprekidnim stažom u Hrvatskoj. Pored novosti o proizvodima iz proizvodnog programa, Novosti često donose i članke o novim tehnologijama, osmišljenoj uporabi informatičke opreme i sličnim temama od interesa za informatičare. (Nedavni primjer - Novosti su prve spomenule potencijalni problem s datumima nakon 31.12.1990 - "problem godine 2000-te"). Komercijalni informatički časopisi dosta često prenose materijale iz Novosti.